Fajferica se ubraja u tzv. prijelazne ili kombinirane pasmine svinja (za proizvodnju mesa i masti). Nastala je u drugoj polovici 19. stoljeća, a postupci oplemenjivanja i poboljšanja ove pasmine provođeni su i početkom 20. stoljeća. Ova pasmina nastala je na pustari Orlovnjak u blizini Osijeka, na imanju grofa Dragutina Karla Leopolda Pfeifera, te se zbog toga često u narodu naziva i Pfeiferova svinja ili Fajferica. Grof Pfeifer u ono doba slovio je za vrlo uglednog poljoprivrednog vlastelina i selekcionara u području stočarstva, ne samo u ovim krajevima nago i širom Austro-ugarske monarhije. Na svojem vlastelinstvu uzgajao je i selektirao brojne vrste domaćih životinja. U prilog ovome ide i narudžba Gospodarskog odsjeka zemaljske vlade Hrvatske iz 1899. da se izrade tipovi (skulpture) domaćih autohtonih životinja. Ovog zadatka primio se naš poznati kipar Robert Frangeš Mihanović, koji je te godine boravio dva mjeseca na imanju Orlovnjak te je načinio skulpture svih domaćih životinja. Najpoznatija od tih bila je upravo skulptura crne slavonske svinje koja je 1900. godine bila izložena na Svjetskoj izložbi u Parizu gdje je dobila i zlatnu medalju. Grof Pfeifer pokušao je stvoriti svinju koja će biti bolja od tadašnjih pasmina svinja, prije svega u pogledu ranozrelosti, plodnosti te u boljoj mesnatosti.
Skulptura fajferice; Izvor: Šimat Banov, 2005.
U tu svrhu nabavio je 10 nazimica lasaste mangulice i križao ih s uvezenim nerastovima berkšir pasmine.
Od 1870. godine najbolje žensko potomstvo svakih je 10 godina pario s nerastima američke pasmine poland kina, kako bi se ustalila željena svojstva i kako bi se „osvježila“ krv. Dobivena svinja bila je značajno bolja od dotadašnjih svinja koje su se uzgajale. Bila je ranozrelija, plodnija i mesnatija, a zbog svojih dobrih svojstava bila je nagrađivana na brojnim stočarskim izložbama. Za pasminu je priznata 1873. godina ne Svjetskoj izložbi u Beču, gdje je osvojila zlatnu medalju za kvalitetu.
Zlatna medalja sa Svjetske izložbe u Beču 1873. godine;
Izvor: http://www.mcsearch.info/record.html?id=339885
Uz dobru proizvodnost, ova pasmina svinja isticala se i vrlo dobrom otpornošću, pa je bila pogodna za tradicionalni način držanja svinja u našim krajevima koji se temeljio na ispaši na pašnjacima i u šumama, te dohranjivanjem kukuruzom za vrijeme zimskih mjeseci. Već u samom imenu ove pasmine može se odrediti njezin značaj i perspektiva koju ona ima u pogledu budućeg uzgoja. Kao prvo, ovo je slavonska, dakle, naša svinja. Nitko nam je ne može svojatati niti oduzeti, ona je naša baština i dio naše opovijesti i tradicije. Kao drugo, crne je boje. Nije slučajno što se grof Pfeifer odlučio stvoriti upravo svinju crne boje, iako je u to vrijeme došlo do nagle ekspanzije tzv. „bijelih“ pasmina svinja. Naime, crna boja ujedno ukazuje i na predispozicije ove pasmine što se tiče držanja i uzgoja. Poznato je da crna boja dlake ima zaštitnu funkciju jer štiti svinju od štetnih sunčevih zraka. Upravo ova činjenica ukazuje da je pri nastanku ove svinje Pfeifer predvidio da će se ona držati u ekstenzivnim uvjetima, na otvorenom (pašnjaci, močvare, šume), tj. na terenima kakvi su tada prevladavali u našem području.
Već u samom imenu ove pasmine može se odrediti njezin značaj i perspektiva koju ona ima u pogledu budućeg uzgoja. Kao prvo, ovo je slavonska, dakle, naša svinja. Nitko nam je ne može svojatati niti oduzeti, ona je naša baština i dio naše opovijesti i tradicije. Kao drugo, crne je boje. Nije slučajno što se grof Pfeifer odlučio stvoriti upravo svinju crne boje, iako je u to vrijeme došlo do nagle ekspanzije tzv. „bijelih“ pasmina svinja. Naime, crna boja ujedno ukazuje i na predispozicije ove pasmine što se tiče držanja i uzgoja. Poznato je da crna boja dlake ima zaštitnu funkciju jer štiti svinju od štetnih sunčevih zraka. Upravo ova činjenica ukazuje da je pri nastanku ove svinje Pfeifer predvidio da će se ona držati u ekstenzivnim uvjetima, na otvorenom (pašnjaci, močvare, šume), tj. na terenima kakvi su tada prevladavali u našem području.
Čopor fajferica na pustari Orlovnjak (Iuvor: Belić, 1988.)
Područje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema ima nepovoljne klimatske uvjete za držanje svinja koji se ogledaju u izuzetno vrućim ljetima te ekstremno hladnim zimskim razdobljima. Zbog toga tzv. bijele, mesnate pasmine i tipovi svinja imaju niže proizvodne rezultate u našim uvjetima, nego u područjima s umjerenijom klimom (zapadna i sjeverna Europa). Upravo zbog toga, crna slavonska svinja ima budućnost u razvoju našeg svinjogojstva kroz ekstenzivne proizvodne sustave koji će u obzir uzimati dobrobit i zdravlje životinja, povoljan učinak na okoliš te biti u duhu dobre stočarske prakse.
Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, crna slavonska svinja bila je najzastupljenija i s ekonomskog stanovišta, najznačajnija svinja na području današnje istočne Hrvatske. Zahvati u oplemenjivanju i poboljšanju ove pasmine provođeni su sve do 1910. godine, nakon čega se prestalo sa sustavnim selekcijskim postupcima. U literaturi je zabilježeno da su dvadesetih godina prošlog stoljeća u manjoj mjeri provedena križanja i oplemenjivanje s velikom engleskom crnom svinjom – cornwall ili large black, međutim, značajnije poboljšanje pasminskih svojstava nije zabilježeno.